Autor: Zoe Sugg
Naslov: Cura na netu
(eng. Girl Online)
Izdavač: Profil
Godina izdanja: 2015
272 str., meki uvez
Kupi knjigu

cura-na-netu

Zabavna ljubavna priča poznate vlogerice Zoelle koja je osvojila tinejdžerice širom svijeta.

Ova knjiga nije nimalo realistična. Nimalo. I to je nešto što me stvarno jako smetalo. Od samog početka sve su situacije bile toliko nevjerojatne i nerealne da nisam mogla prestati kolutati očima. A kasnije je postajalo sve manje i manje realistično. Pogotovo kad dođemo do ljubavne priče. U redu, priznajem, romansa je bila slatka i stvarno sam navijala za njih dvoje da budu sretni, ali činjenica da se ljubavna priča poput njihove ne događa u stvarnome svijetu nevjerojatno me živcirala. Naravno, pročitala sam hrpu tinejdžerskih ljubavnih romana i naravno da to nisu najrealističnije knjige na svijetu, ali ova je bila malo previše za mene. Cijela je knjiga puna drame koja je najčešće bila potpuno bespotrebna i mogla se izbjeći samo da je Penny prvo razgovarala s osobama, a tek onda donosila zaključke.
Doslovno sam proletjela kroz posljednjih stotinjak stranica knjige jer sam morala znati što će se dogoditi s našim likovima, ali kraj me istovremeno stvarno usrećio i neizmjerno razočarao. Znam da sam koristila ovu riječ nebrojeno puta u ovoj recenziji, ali kraj je stvarno nerealan, ali pravit ću se kako je to u redu jer barem ne odudara od ostatka knjige.

Nikako se nisam mogla povezati sa Zoe Penny. Penny je zamišljena kao djevojka s kojom se sve čitateljice mogu poistovjetiti i koju svi jednostavno moraju voljeti. Što mi je onda smetalo? Autorica se malo previše trudila da bi učinila Penny nesavršenom i običnom da je meni postala samo naporna i nezanimljiva. Jedino što ju je učinilo donekle posebnom su njeni napadaji panike jer je to jedna od tema s kojom se ne susrećemo često u literaturi za mlade, ali i tu smatram da potencijal nije dovoljno iskorišten. Nije me smetalo to što je Penny smotana, što se osramoti u svakoj mogućoj prilici, što je njena ljubavna priča tako dramatična (i nerealna), što je sebična… ne ništa od toga nije razlog zašto ju ne volim. Razlog je to što je tijekom knjige donijela hrpu glupih odluka koje nisu imale nimalo smisla i koje su prouzročile puno drame, a jedino što je ona nakon toga radila bilo je plakanje, kukanje i samosažalijevanje. Jedino što mi se kod Penny stvarno svidjelo je njena ljubav prema fotografiji i kako ju doživljava. Ali to je otprilike to.
Noah je, u skladu s tonom cijele knjige, svačiji dečko iz snova i apsolutno je savršen. Ne stvarno, nisam mu uspjela pronaći niti jednu jedinu manu. Naravno, zavoljela sam ga čim se prvi put pojavio jer je zgodan, drag, sladak i divan, ali naravno da je problem u tome što nije stvaran. Čak sam i njegovu ”tajnu” pogodila gotovo odmah (bilo je prilično očito), a ona ga je samo učinila još savršenijim. Moram još samo spomenuti da mi se čini kako ne Noin lik pomalo sličan Justinu Bieberu. Jesam li jedina koja je to primijetila?
Elliot mi je vjerojatno jedan od najdražih likova u knjizi, ali me jako smetalo što je njegov lik zapravo izgrađen na stereotipu. Elliot je mogao biti fantastičan i originalan lik, no umjesto toga autorica je odlučila učiniti ga tipičnim gej najboljim prijateljem (što je, čini se, jako popularno u knjigama za mlade u zadnje vrijeme).

Što se stila pisanja tiče, nimalo mi se nije svidio. Kao prvo, bio je previše djetinjast i nekako lažan. Autorica je željela zvučati kao tinejdžerica i biti cool, ali je istovremeno htjela prenijeti važnu poruku i biti poetična, a rijetko koji autor uspijeva učiniti oboje da funkcionira. Zoe je pokušala i ispalo je krivo na toliko mnogo načina. Svidio mi se dio s bloganjem, ali mislim da tu potencijal nije bio dovoljno dobro iskorišten već je Pennyin blog iskorišten samo kako bi se stvorilo još drame. Uz to, Pennyni postovi na blogu previše su djetinjasti za moj ukus, a Penny bi trebala biti samo godinu dana mlađa od mene.
Kao što sam već mnogo puta naglasila, nije mi se svidio manjak originalnosti i stereotipi korišteni u ovoj knjizi, a osim napadaja panike, nisam u ovoj knjizi pronašla ništa što nisam već vidjela u nekoj drugoj knjizi. Dok sam čitala Curu na netu, imala sam osjeaj kao da čitam neki neuspjeli fanfiction.

Nakon što ste pročitali sve ovo, vjerojatno se čini da u potpunosti mrzim ovu knjigu. To nije točno. Zapravo sam uživala čitajući i sve mane koje sam sada nabrojala nisu me toliko smetale dok sam bila uživljena u priču. Cura na netu je zabavno i jednostavno štivo odlično za popodnevno opuštanje i čita se nevjerojatno brzo. Iako nije najbolja knjiga na svijetu, svejedno bih ju preporučila i drago mi je da sam ju napokon pročitala, budući da je prodano više kopija ove knjige nego Harryja Pottera (iako smatram da je za tu nenormalno dobru prodaju zaslužno jedino Zoellino ime na naslovnici). Čak sam odlučila da ću pročitati i nastavak kad izađe jer bez obzira na sve što sam rekla, ova je knjiga prije svega zabavna, a ponekad je to sve što trebaš od knjige.

Da sam pročitala ovu knjigu prije godinu-dvije vjerojatno bih ju obožavala pa ju svakako preporučam onim malo mlađim tinejdžericama (13-14 godina, možda?) i svima ostalima koji se tako osjećaju ili jednostavno žele predahnuti od stvarnog svijeta.

Advertisements