Autor: Giles Kristian
Naslov: Krvavo oko
(eng. Blood Eye)
Izdavač: Znanje
Godina izdanja: 2015
317 str., meki uvez
Kupi knjigu

krvavo-oko

Krvavo oko povijesni je roman pun akcije, a nemilosrdni Vikinzi osvojit će vas već prvom rečenicom.

Moram priznati da nisam mislila kako će mi se ova knjiga svidjeti. Nisam veliki fan ovog žanra, no Vikinzi su mi zvučali kao nešto zanimljivo pa sam im odlučila dati šansu. Oduševila sam se. Radnja, likovi, stil pisanja, ugođaj… Giles Kristian odradio je vrhunski posao. Od samog početka u knjizi se nešto događa, glavni lik Osric odmah me zainteresirao, a pojava vikinga uvjerila me da mogu puno očekivati od ove knjige.

Najjači adut Krvavom oku definitivno su likovi. Naš glavni junak Osric (Gavran) iznimno je zanimljiv lik jer zapravo ne znamo tko je on i odakle je došao. Tijekom svojih avantura s vikinzima on odrasta i pretvara se u jednoga od njih, a njegovo sazrijevanje teklo je tako glatko i prirodno da sam tek na kraju opazila koliko se zapravo promijenio od početka priče. Ipak, nije Osric jedini zanimljivi lik. Cijela vikinška družina (Vučji čopor) sastoji se od vrlo osebujnih i zanimljivih likova, a svaki od njih uvelike pridonosi uvjerljivosti cijele radnje. Najzanimljiviji, a vjerojatno i najvažniji, od njih svakako je Sigurd, njihov poglavar. Sigurdov odnos s Osricom možda mi je malčice neuvjerljiv, ali lako sam prešla preko toga jer ih obojicu toliko volim. Neizmjerno mi je drago što postoji još jedna trilogija koja se fokusira na Sigurda i njegove pustolovine prije događaja u Krvavom oku, a prva knjiga te trilogije, Bog osvete, već krasi moju policu i čeka da ju pročitam.

Sama radnja možda me nije oduševila u tolikoj mjeri kao likovi, no svejedno mi je bila dovoljno napeta i zanimljiva da neometano uživam u knjizi. Jedina sitnica koja me možda zasmetala je ta što je Osric nekoliko puta bio uvjeren kako je Vučji čopor mrtav, ali je svaki put bilo prilično očito da to zapravo nije tako. Mislim, ne bi mi to smetalo da se to dogodilo samo jednom, ali kasnije se počelo ponavljati i pomalo mi je dosadilo. Smatram da je Kristian tu mogao biti malo originalniji. Osim toga, nemam nikakvih zamjerki u razvoju radnje, dapače, svidjela mi se dinamičnost i stalni sukobi i izdaje te relativno neočekivani preokreti. Sve u svemu, solidan početak trilogije. Očekujem da će se u sljedeće dvije knjige Kristian više fokusirati na Osricovu prošlost, ali da ćemo uživati i u mnogim krvavim bitkama između Vikinga i Engleza, jer te su mi scene nekako ipak najdraže. Čitajući Krvavo oko naučila sam puno toga i o nordijskoj mitoligiji, koja me do sada fascinirala, ali nikada nisam znala baš puno o njoj. Iako su Vikinzi smatrani poganima, njihov doživljaj religije puno mi se više sviđa od bilo kojeg drugog za koji sam do sada čula.

Ne smijem zaboraviti pohvaliti ni Kristianov stil pisanja, koji me posebno oduševljavao tijekom čitanja. Detaljni, ali ne i zamorni opisi likova i krajolika, stvaranje uvjerljivog ugođaja i brutalne slike borbi fascinirale su me na svakoj stranici. Jedino što mi se nije svidjelo je dužina poglavlja, jer preferiram kraća, ali prešla sam i preko toga. Gilesu Kristianu mogu oprostiti sve, dokle god nastavi pisati ovako kvalitetnu i zanimljivu prozu.

Ako to još niste shvatili, preporučam vam Krvavo oko, bez obzira bili fan povijesnih romana ili ne. Ja sam se ugodno iznenadila, a nadam se da ćete i vi. Dajte ovoj knjizi šansu, obećajem da nećete požaliti.

Advertisements