Autor: Gillian Flynn
Naslov: Oštri predmeti
(eng. Sharp Objects)
Izdavač: Fraktura
Godina izdanja: 2013.
251 str., meki uvez
Kupi knjigu

ostri-blog-cover

Šokantan roman koji savršeno dočarava ljudsku zlobu i mizeriju.

Gillian Flynn i ja nismo baš “kliknule” kad sam čitala Nestalu (koju nisam dovršila), ali odlučila sam joj dati još jednu šansu s Oštrim predmetima. Bila je to dobra odluka. I dalje sam imala problema kao i s Nestalom – presporo odvijanje radnje i previše suvišnog opisivanja usputnih likova, ali ovdje mi je sama radnja bila dovoljno zanimljiva da nastavim s čitanjem. Iako me prespora radnja u početku odbijala, čitajući sam shvatila koliko su svi ti opisi nužni u stvaranju potrebne atmosfere. Ipak je ovo prije svega psihološki triler, a u knjigama s takvom tematikom puno su važniji likovi od same radnje, pa sam to pokušavala imati na umu cijelo vrijeme.

Iako je bilo trenutaka u kojima nisam u potpunosti obraćala pažnju na ono što čitam, radnja je bila poprilično zanimljiva. Samo malčice rastegnuta. Tijekom cijele knjige pokušavala sam odgonetnuti tko je ubio te dvije djevojčice. Negdje na polovici knjige bila sam uvjerena u svoj “odabir” krivca, ali naravno, bila sam u krivu. Ili barem većinom u krivu. Koliko god se ja trudila pogoditi krivca u misterijama, nekako mi je uvijek drago kad ne pogodim jer to znači da knjiga nije predvidiva. A tako je bilo i s Oštrim predmetima. Nakon što sam pročitala knjigu, uočavam koliko je krivac bio očit, a upravo je u toj očiglednosti Gillian Flynn sakrila glavni preokret. I zbog toga joj se divim. Također me oduševljava što osim glavne misterije o ubojici djevojčica imamo i misteriju o prošlosti naše glavne junakinje Camille. Kombinacija tih dviju radnji zaista je bila pun pogodak i mislim da je upravo to ono što me tjeralo da tako revno okrećem stranice.

Kad sam već spomenula Camille, mogla bih baš i nastaviti o njoj. Čitati o njoj bilo mi je iznimno zanimljivo, iako depremirajuće s vremena na vrijeme. Camille je vrlo kompleksan lik s mračnom prošlošću i malo manje mračnom sadašnjošću (valjda). Sama naslovnica aludira na samoranjavanje pa nisam očekivala da ću biti posebno iznenađena kad se to u knjizi napokon spomene. Ipak, prevarila sam se. Da, Camille se ozljeđuje, to je prilično očito, ali način na koji to radi i posljedice koje to donosi u potpunosti su me zaprepastile. Iako je sve to poprilično poremećeno (ne znam kako je autorica uopće došla na tu ideju), moram priznati da je vrlo originalno i da nikad prije nisam vidjela ili čula nešto iole slično tomu.
Camilleina majka, Adora, nije mi sjela od prvog pojavljivanja, što je vjerojatno i očekivano. Nevjerojatno mi je drago što nikada u životu nisam upoznala nikoga poput nje i nadam se da niti neću. Svaki put kad bi komunicirala s Camille, ja sam se ježila. Ta žena je opasno poremećena.
Treći užasni ženski lik je Amma, Camilleina trinaestogodišnja polusestra. I od nje su me prolazili trnci. Ponašala se previše odraslo za jednu trinaestogodišnjakinju, ali nije samo to bio problem. I ona je pormećena. Jako. I to nije spoiler, obećajem. Ipak, moram priznati da mi je Amma možda najzanimljiviji lik u knjizi, upravo zbog te njene poremećenosti. Nikad nisam znala što mogu očekivati od nje – u jednom trenutku se ponašala kao petogodišnjakinja, a u drugom kao dvadesetogodišnjakinja. I kad sam pomislila da me više ništa ne može iznenaditi, ona bi nešto rekla ili učinila i ponovno me zaprepastila.
Likovi su svakako najjači adut ovoj knjizi, a posebno je intrigirajuće to što su uloge često izokrenute pa se djeca ne ponašaju uvijek nevino i ljupko, već su divlja i neobuzdana, spremna za razna zvjerstva, dok odrasli nisu uvijek odgovorni i ne postupaju uvijek ispravno i “odraslo”.

Još uvijek ne mogu vjerovati da je ovo debitantski roman. Gillian Flynn uspjela je, stvorivši zastrašujuće ženske likove, savršeno portretirati očaj, zlobu, ljubomoru, mržnju i mizeriju. Pokazala je kako žene mogu izvoditi jednako uvrnute stvari kao i muškarci, pa čak i gore. kao što sam već ranije natuknula, ne želim znati kako je Flynn uopće palo na pamet da napiše ovu knjigu, ali drago mi je da jest, jer poruka koju Oštri predmeti nose iznimno je važna. Ovdje je jasno prikazano kako nije sve uvijek crno-bijelo, ništa se ne gleda kroz ružičaste naočale, a svi ljudski problemi dubinski su analizirani i realistično prikazani, bez obzira koliko brutalni i groteskni bili.

Neću vas uvjeravati da se ova knjiga lako čita i da sam uživala, neću ju rado preporučiti kao druge knjige jer bih vam time samo lagala. Oštri predmeti nije knjiga za svakoga i preporučam ju samo onima s “jačim želucem”.  Ako pak volite mračne i zastrašujuće likove koji će vas istinski zgroziti, onda je ovo knjiga za vas. Meni se svidjela, onoliko koliko mi se knjiga s ovakvom tematikom uopće može “svidjeti” te razmišljam o tome da dam i Nestaloj još jednu šansu. Ali prije toga trebam nešto vedrije, jer ova knjiga je iznimno depresivna i teška.

Advertisements