Autor: Moira Young
Naslov: Krvavocrvena cesta
(eng. Blood Red Road)
Izdavač: Algoritam
Godina izdanja: 2013
296 str., meki uvez
Kupi knjigu

pustopoljine_1_-_krvavocrvena_cesta_rgb-max

Krvavocrvena cesta je roman koji fantastično prikazuje surovost i okrutnost postapokaliptičnog svijeta.

Prvo što sam uočila kad sam započela s čitanjem je polupismeni jezik kojim je ova knjiga pisana. U početku me to malo ometalo i nisam se mogla u potpunosti koncentrirati na sadraj koji čitam, ali vrlo brzo sam se priviknula takvom stilu i shvatila koliko je zapravo takav način pisanja važan za pripovijedanje ove priče. Ovdje moram odati priznanje prevoditeljici Leiri Harabalji koja je odradila odličan posao prevodeći s groznog engleskog na grozni hrvatski. Svaka joj čast!

Naša glavna junakinja, Saba, razlog je zašto me ova knjiga posebno oduševila. Saba nije poput ostalih distopijskih junakinja – sebična je, NE ŽELI spasiti cijeli svijet, već samo svog brata, tvrdoglava je i bezobrazna prema svima i ne voli ovisiti o drugima. Iako sam ju često željela ispljuskati jer mi je svojim stavom išla na živce, istovremeno sam u njoj vidjela i dio svog karaktera. Bilo mi je iznimno zanimljivo promatrati ju tijekom knjige, a njeni odnosi s drugim likovima svakako su uvelike doprinijeli ovoj priči.
Emmi, Sabina devetogodišnja sestra, ona je vrsta lika kojeg svi moraju voljeti. Znate, ne možete mrziti devetogodišnjakinju. Ipak, u ovoj knjizi zapravo postoje opravdani razlozi zašto bismo trebali voljeti Emmi. Način na koji Saba postupa s njom i sve kroz što Emmi prođe tijekom knjige tjeraju čitatelja da suosjeća s njom i naprosto ju obožava.
Jack, Sabin što već, također je iznimno važan za razvoj Sabinog karaktera jer je jedini koji zna kako postupati sa Sabom kad postane nezahvalna i bahata, a upravo zbog toga najviše cijenim njegov lik. Osim toga, jednostavno ne možeš ne voljeti jedinog muškog lika (dobro, gotovo jedinog) u cijeloj knjizi. Treba znati cijeniti i biti zahvalan na onome što imaš, zar ne?

Što se same radnje tiče, roman je pun akcije od početka do kraja. Stalno se nešto događa, a prepreke na koje Saba nailazi tijekom svoje potrage iznimno su dobro osmišljene i originalne da jednostavno moraš nastaviti čitati i saznati što nam je Moira Young još pripremila. Postapokaliptični svijet u kojem se saba nalazi također je jako dobro osmišljen i iako ne znamo što se zapravo dogodilo da je svijet takav kakav je, sve nekako funkcionira i čitatelja zapravo nije briga kako je do toga došlo. Pomiriš se s činjenicom da je tako kako je i užiaš u radnji i likovima. Međutim, vjerujem kako će i to pitanje tijekom trilogije biti odgovoreno.

Sve u vezi ove knjige jako mi se svidjelo. Osim odličnih likova i radnje, način na koji je cijela priča ispričana vjerojatno me se najviše dojmio. Osim već spomenutog jezika, svidjelo mi se kako sam bez problema mogla zamisliti Sabinu okolinu, ali i proživjeti sve što je ona osjećala. Obično se pisci fokusiraju ili na likove i njihova proživljavanja, ili na radnju i akciju, ali ovdje smo dobili savršeni spoj i jednog i drugog, a knjiga zapravo uopće nije dugačka. Osim toga, brzo se čita jer su “poglavlja”, tj. način na koji je knjiga raspodijeljena, poprilično kratka i svaki je odlomak jedna scena, tako da se ova knjiga zapravo čini poput filma.

Ne znam hoću li nastaviti i pročitati i ostale dvije knjige u serijalu, ali zasad mi nije u planu, budući da kod nas nisu prevedene. Inače me jako frustrira kad izdavači odustanu od prevođenja serijala nakon prve knjige, ali kad je riječ o ovoj knjizi još mogu i prijeći preko toga jer sam zadovoljna sa završetkom knjige. Ništa zapravo nije ostalo nedorečeno (uglavnom) i Krvavocrvena cesta mogla bi biti odličan samostalni roman, ali ako ikada dobijem priliku pročitati i nastavke, svakako budem.

Advertisements