Autor: Lauren Kate
Naslov: Suze
(eng. Teardrop)
Izdavač: Znanje
Godina izdanja: 2015
338 str., meki uvez
Kupi knjigu

suze-279x431

Tipični young adult roman s paranormalnom romansom. Suze vam ne mogu ponuditi ništa novo jer sve smo elemente ove knjige već nebrojeno puta vidjeli u drugim knjigama.

 Iako sam čitala Palog anđela i pročitala hrpu negativnih kritika na knjige Lauren Kate, svejedno sam odlučila pružiti joj još jednu šansu. Nije funkcioniralo. Ova knjiga za mene je bila neprestano kolutanje očima i živciranje oko činjenice koliko je Eureka, naša glavna junakinja, naporna i glupa.

Prvo sam pomislila kako sam “prerasla” ovaj tip književnosti, ali mislim da nije problem u tome budući da još uvijek uživam i u YA žanru, i u romansama, i u paranormalnim svjetovima. Sljedeći logični zaključak je bio da mi se ne sviđa ova knjiga. To mi je inače teško priznati jer se trudim u svakoj knjizi koju čitam pronaći nešto pozitivno i to isticati, ali ovdje to stvarno ne mogu.

Pomislili biste da sa savršenim receptom ne možete pogriješiti, ali uvijek se može pogriješiti. Nabrojat ću neke od klasičnih motiva koji se pojavljuju u popularnim knjigama za mlade (i sad ću se koncentrirati na one s elementima fantazije): glavna junakinja koja je posebna, predivna i ima moć koju nitko drugi nema, ali je proživjela nekakvu traumu pa je sad depresivna i neprestano se samosažalijevamisteriozni, zgodni dečko koji objašnjava sve glavnoj junakinji koja nema pojma što se oko nje događa (doslovno), najbolji prijatelj glavne junakinje koji je zaljubljen u nju, ekstrovertna najbolja prijateljica, ljubavni trokut, zla maćeha koja je bez ikakvog razloga zlobna… Trebam li nabrajati dalje? Mislim da ste shvatili o čemu pričam. Pročitala sam stvarno puno knjiga s ovim elementima i postoji razlog zašto su toliko popularni, ali ako ih BAŠ SVE nabacate u jednu knjigu, bez mrvice nečeg drugačijeg, to nikako ne može ispasti dobro.

Pretpostavimo čak da svi ti klišeji i funkcioniraju zajedno i da mi ne smeta što autorica nije mogla smisliti ništa drugo, još uvijek ostaje jedan problem preko kojeg ne mogu prijeći. NEUVJERLJIVOST. Ništa od tih fantastičnih elemenata zapravo nije imalo smisla niti je objašnjeno kako bi čitatelj mogao shvatiti koja je uopće svrha tih magičnih sposobnosti koje likovi imaju. Većinu knjige zapravo se ništa ne događa i čitamo samo o tome kako je Eurekin život grozan otkad joj je majka umrla. Onda, u posljednjih sto stranica, na nas je bačena hrpa informacija o tome kako bi taj paranormalni svijet trebao funkcionirati i koja je Eurekina uloga u tome. Osim što sam do kraja knjige potpuno izgubila interes za Eureku i njene “moći”, nakon te poplave informacija nisam se niti trudila povezati sve događaje i osobe tijekom knjige s novim saznanjima jer me u tom trenutku više stvarno nije bilo briga. Ne znam što drugi smatraju karakteristikom dobre knjige, ali ja smatram kako je najveći problem s knjigom ako čitatelj potpuno izgubi interes za ono što čita.

Ako se i dogodi da mi radnja knjige nije pretjerano zanimljiva, uglavnom se uspijem povezati barem s nekom od likova i nastavljam čitati isključivo zbog njih. Ovdje nisam mogla smisliti doslovno nikog od likova. Na samom početku sviđao mi se Brooks i mislila sam kako će on biti jedini dobar lik, ali onda ga je autorica odlučila ignorirati i sve moje nade da ću se povezati s nekim likom pale su u vodu. Ander, kojeg sam vjerojatno trebala zavoljeti i sliniti za njim, nije mi sjeo od samog početka. Obično volim likove poput njega, ali Ander mi je bio poprilično odbojan i nimalo drag.  Eureku ne želim niti komentirat, sve sam o njoj rekla na početku.

Iskreno, ne znam zašto sam uopće završila ovu knjigu, ali drago mi je da jesam jer u suprotnom ne bih mogla napisati ovu recenziju. Sumnjam da ćemo se Lauren Kate i ja više ikada sresti, a ako i budemo, morat će postojati vraški dobar razlog za to.

Za kraj, da ne ispadne da isključivo pljujem po ovoj knjizi, reći ću jedinu pozitivnu stvar koju sam uspjela smisliti. Da sam čitala ovu knjigu prije tri-četiri godine, vjerojatno bih ju obožavala jer je trinaestogodišnja ja obožavala ovakve knjige, a nije ih još dovoljno pročitala da uvidi koliko je ova loša. To je najbolje što mogu, žao mi je.

Advertisements