Autor: Jennifer Niven
Naslov: Sva radosna mjesta
(eng. All the Bright Places)
Izdavač: Profil
Godina izdanja: 2016
312 str., meki uvez
Kupi knjigu

sva-radosna-mjesta

Do sada nisam pročitala knjigu o smrti koja toliko slavi život. Sva radosna mjesta smlavit će vam srce, ali baš zato ju i trebate pročitati.

Ova knjiga opisana je kao mješavina Eleanor i Park i Greške u našim zvijezdama. Vidim odakle te usporedbe dolaze, ali ja bih svakako naglasila da je puno bliže Greški nego Eleanor i Park. Budući da obožavam i jednu i drugu knjigu s kojom je Sva radosna mjesta uspoređena, znala sam da će mi i ova vjerojatno slomiti srce. Naravno, pogodila sam.

Iako započinje pokušajem samoubojstva, početak knjige je poprilično “lagan” i zabavan. Znate ono, dvoje tinejdžera se upozna i zaljubi. Taman kad pomislite kako će ovo biti samo još jedan ljetni ljubavni roman s naznakama nekih problema, radnja se počinje komplicirati i Sva radosna mjesta prelazi u fantastičan roman o mentalnoj bolesti i posljedicama koje ona nosi, bilo da se radi o bolesnoj osobi ili njenim bližnjima.
Smatram da je svaka riječ u ovoj knjizi iznimno važna jer je putovanje kroz Sva radosna mjesta zapravo prikaz razvoja mentalnog poremećaja i različitih načina na koje se ljudi s tim nose. Iako mi se ne sviđa kraj, shvaćam da je knjiga morala tako završiti jer nijedan drugi način ne bi u potpunosti prenio autoričinu poruku.

Violet Markey nije mi zapravo bila posebno draga i često ju nisam mogla razumjeti, ali trudila sam se. Kako je knjiga odmicala, njen se karakter počeo mijenjati i svidjelo mi se vidjeti taj postupni prijelaz i njen rast. Kako god bilo, ni na kraju se nisam mogla u potpunosti povezati s njom. Dvije perspektive bile su nužne za dočaravanje cjelovite priče jer Fincheva perspektiva upravo je ono što nosi samu srž cijele knjige.
Theodore Finch jedan je od najzanimljivijih likova o kojima sam do sada čitala. Od samog početka svidio mi se njegov osebujan karakter, ali i činjenica da nije zapravo znao tko je i što želi. Njegovu promjenu karaktera tijekom knjige malo sam teže podnijela nego Violetinu, ali opet ponavljam, shvaćam da knjiga nije mogla biti napisana nikako drugačije da bi prenijela poruku. Stvarno se trudim ništa ne odati pa ću samo reći kako mi je Theodore Finch u potpunosti osvojio srce, a njegova priča mi ga je slomila.

Ako ste pročitali Sva radosna mjesta, a niste pročitali Riječ spisateljice na kraju knjige (prije zahvala), svakako pročitajte. Osim što me sama knjiga emocionalno dotukla, čitanje tih posljednjih nekoliko riječi autorice potpuno me rasplakalo. Nakon što sam saznala što je potaklo Jennifer Niven da napiše ovaj roman, ne mogu pronaći apsolutno nikakvu zamjerku njenom pisanju ili načinu na koji je ispričala ovu divnu priču.

Iako je u meni izazvala bujicu emocija, uživala sam u svakoj stranici i mislim da bi svi trebali pročitati Sva radosna mjesta.

Advertisements