Autor: Lauren Oliver
Naslov: Vanishing Girls
Izdavač: HarperCollins
Godina izdanja: 2015.
336 str., meki uvez
Kupi knjigu

22465597

Savjet: Preporučam da se prije čitanja ne informirate o čemu se u knjizi radi jer je moguće da će vam to umanjiti iskustvo čitanja. Budući da ću ipak ukratko objasniti o čemu se radi (bez spoilera), preskočite prvi odlomak ako želite ući u ovu knjigu potpuno “slijepi”.

Nick i Dara su nerazdvojne sestre sve dok se ne dogodi automobilska nesreća koja promijeni sve. Iako obje prežive, Darino lice prekriveno je ožiljcima, a sestre prestaju međusobno razgovarati. Radnja se zbiva nakon nesreće i pratimo obje sestre koje pokušavaju nastaviti sa životom. Kad devetogodišnja Madeline Snow nestane, cijeli njihov gradić obuzme strah, a Nick počinje otkrivati da nije sve onako kako se na prvi pogled čini. 


RADNJA

Kao što sam već naglasila, najbolje je čitati ovu knjigu bez ikakvih očekivanja koje nam nameću kratki sadržaji i opisi na poleđini knjige. Zašto? Kao prvo, svi opisi radnje na koje nam naišla poprilično su loši jer navode čitatelja da očekuje nešto što neće dobiti. Knjiga je “izreklamirana” kao misterija, ali ja se s tim ne bih složila. Iako ima elemente misterije, većina radnje zapravo prati život tinejdžerica koje se nose s posljedicama traume koja im se dogodila i nastoje vratiti život u normalu. Što se tiče mog doživljaja, najveći mi je problem bio iščekivanje. Tijekom cijele knjige čekala sam nešto, nekakav zaplet i pokretač radnje, ali to se nije dogodilo. Iako sam do kraja knjige shvatila zašto je tomu tako, svejedno smatram da je sve skupa malo predugo trajalo i da je autorica malčice odugovlačila s radnjom, a onda nas odjednom iznenadila preokretom. Sam preokret potpuno me oborio s nogu jer ga nisam nimalo očekivala.

Mnogi uspoređuju Vanishing Girls s knjigom Lažljivci (E. Lockhart) i jasno mi je zašto, ali moram priznati kako mi se Lažljivci više sviđaju jer je “velika misterija” mnogo bolje obrađena i prezentirana čitatelju.

LIKOVI

Svi likovi uglavnom su tipični i ni po čemu posebni, što je malo razočaravajuće. Sestre poput Nick i Dare već sam nekoliko puta susrela u knjigama za mlade – jedna sestra koja je otvorena i neovisna, druga sestra koja je zatvorenija i pomalo ovisi o drugoj sestri – ali klišeji su s razlogom popularni, zar ne? Nisam se posebno povezala s Nick jer nije bila ni po čemu posebna i “pamtljiva”. Dara je, s druge strane, bila puno kompleksniji i zanimljiviji lik. Nisam ju zapravo razumjela, ali možda mi je zato i bilo toliko zanimljivo čitati njena poglavlja. Unatoč naizgled nezanimljivim glavnim likovima i nedostatku prave radnje, na samome kraju čitatelj shvati kako je cijela knjiga zapravo bila fantastično portretiranje lika i svega kroz što osoba može proći nakon teške traume. Tako da ne, nije mi nimalo smetalo što su likovi takvi kakvi jesu.

PISANJE

Lauren Oliver mi je najdraža spisateljica. Ne zato što su njene knjige savršene i bez mane, već upravo suprotno. U svakoj od njenih knjiga koje sam pročitala postoje određene stvari koje mi se ne sviđaju, ali do kraja knjige ona se uspije iskupiti za to i nakon što je knjiga završena, shvatiš kako sve zapravo ima smisla i svi problemi postanu potrebni i smisleni.
Sam stil pisanja je očaravajući i Lauren Oliver zna način kako uvući čitatelja u priču i držati ga zainteresiranim isključivo zahvaljujući stilu, bez obzira na samu radnju.
Sviđa mi se izmjena između prošlosti i sadašnjosti jer smo time mogli bolje upoznati likove i shvatiti njihovu motivaciju za ono što čine u sadašnjosti, ali još mi je draža bila alternacija između dvije perspektive (Nick i Dara), pogotovo kad sad razmišljam o tome znajući cijelu priču.


Čini mi se kako ova recenzija šalje miješane signale pa da raščistimo: Svidjela mi se ova knjiga i preporučujem ju. Nije najbolja knjiga koju sam ikad pročitala, ali mislim da je svakako vrijedna pažnje. Samo, još jednom napominjem, nemojte ju započinjati ako imate bilo kakva očekivanja jer ćete se vjerojatno u nekom aspektu razočarati. Uronite u Vanishing Girls otvorenog uma.

Advertisements