Autor: George R. R. Martin
Naslov: Pjesma sudnjeg dana
(eng. The Armageddon Rag)
Izdavač: Algoritam
Godina izdanja: 2012.
368str., meki uvez
Kupi knjigu

18112014_Pjesma_rec

Sandy Blair pisac je s objavljena tri romana i ne planira se vraćati svojoj novinarskoj karijeri. Tako je sve dok ne sazna za ubojstvo menadžera benda Nazgul, popularnog u šezdesetima, čiji je i Blair bio veliki fan. Upravo to ubojstvo vraća ga njegovom starom zanimanju i on ga odlučuje istražiti. Na tom putovanju Sandy se prisjeća svoje mladosti, susreće se sa starim prijateljima, ali i članovima omiljenog benda, a niti ne zna da je na tragu nečeg velikog i pomalo zastrašujućeg.


RADNJA

Ne mogu Pjesmu sudnjeg dana smjestiti niti u jedan žanr jer je mješavina svega i svačega, a fascinantno je koliko to zapravo dobro funkcionira. Nisam zapravo mislila da ću ikada pročitati ovu knjigu jer se na prvi pogled ne čini kao nešto što bi me zanimalo, ali mi je neizmjerno drago što sam ju ipak pročitala. Imam osjećaj da sam naučila puno o razdoblju šezdesetih godina iako je radnja knjige smještena u osamdesetima. Do sada nisam znala puno o popularnoj kulturi toga razdoblja, a hipi pokret bio mi je apstraktan pojam, no zahvaljujući ovoj knjizi napokon si mogu predočiti što to zapravo znači.

Sama radnja u početku je možda malo sporija, ali meni je barem bila jako zanimljiva jer je s nostalgijom prikazan Sandyjev sadašnji život u usporedbi s njegovim “mladim danima”. Kako Sandy obilazi ljude iz svoje prošlosti i saznaje kakvim životom žive sada, tako čitatelj sve više uviđa koliko je starenje i odrastanje zapravo zastrašujuće, ali i tužno.
Tek kasnije  radnja se počinje zahuktavata i pojavljuju se horor elementi koji su tako lijepo izreklamirani na poleđini knjige. Moram napomenuti da ništa nije zapravo toliko strašno, ali sve ovisi o tome što očekujete.

LIKOVI

Sandy Blair pomalo je tužan lik i tijekom većine knjige sam ga zapravo sažalijevala. Očito mu je bilo teško nositi se s činjenicom da su godine njegove mladosti prošle i da su i on i njegovi prijatelji, ali i članovi Nazgula, odrasli i žive potpuno drugačije, a svatko se sa protokom vremena nosi drugačije. Svaki od likova koje smo upoznali ima svoju priču, svi su fantastično okarakterizirani, imaju pozadinsku priču i znatno se međusobno razlikuju. Trebam li biti iznenađena? Pa ipak je to George R. R. Martin.

PISANJE

Čini mi se da sam negdje vidjela da je ovo Martinov prvi roman, ali ne znam koliko je ta informacija točna. Kako god bilo, ova knjiga svakako je nastala prije Igre prijestolja i ostalih romana koji su ga učinili svjetski poznatim. Čitajući Pjesmu sudnjeg dana nisam zapravo imala osjećaj kao da čitam knjigu istog pisca koji je napisao Pjesmu leda i vatre. Vjerojatno je glavni razlog tomu razlika u tematici, ali bilo mi je malčice žao što nisam pronašla ništa “prepoznatljivo”.

Veliku ulogu u cijeloj knjizi ima glazba i uživala sam čitajući riječi Nazgulovih pjesama jer je očito koliko je truda i promišljanja uloženo u njih. Nebrojeno puta sam poželjela da je Nazgul stvaran bend i da mogu poslušati njihove pjesme jer znam da bih bila veliki fan. Iako je moje divljenje prema Martinu već bilo ogromno, nakon što sam pročitala ovaj roman klanjam mu se do poda jer uviđam kako može stvoriti ne samo jedan nevjerojatno kompleksan svijer, već je sposoban napisati i drugo, potpuno drugačije, ali jednako fantastične romane.

Možda je nekima ovo irelevantno, ali mene se dojmilo pa ću svejedno spomenuti. Ogromne pohvale idu prevoditeljici Božici Jakovlev. Ne samo što je odradila odličan posao prevodeći Martina, već je napravila nešto na čemu sam joj do neba zahvalna – nije prevodila pjesme. Dobro, je ih prevela, ali ti su prijevodi napisani u fusnotama, a u tekstu su zadržani originalni stihovi na engleskom. Kao što rekoh, znam da se to čini nevažnim, ali mene je nevjerojatno usrećilo i morala sam to spomenuti ovdje.


Imam osjećaj da ne bi bilo u redu kad bih rekla išta loše o ovoj knjizi. Fascinirana sam, ugodno iznenađena i prilično oduševljena i nadam se da ćete joj i vi pružiti priliku ako još niste. Nemojte se obeshrabriti ako to nije “vaš tip knjige” ili vam je Martin “pretežak za čitanje”. Vjerujte mi, nećete požaliti.

Advertisements