Autor: Stephenie Meyer
Naslov: U sebi
(eng. The Host)
Izdavač: Algoritam
Godina izdanja: 2010.
595 str., tvrdi uvez
Kupi knjigu

slika16690)

Nakon što su Zemlju pokorili vanzemaljci koji zauzimaju ljudska tijela i umove, vrlo je malo ljudi koji se još bore i vjeruju u pobjedu. Melanie je jedna od njih. Nakon što ju uhvate i u njeno tijelo umetnu vanzemaljca Lutalicu, onda odbija otići. Dva uma u jednome tijelu ne mogu funkcionirati, ali kad Melanie i Lutalica pronađu zajednički cilj, život u istom tijelu i ne čini se toliko nepodnošljiv.


RADNJA

Ako pročitate opis na poleđini knjige, pretpostavili biste da je ovo ljubavna priča u stilu Sumraka, samo s izvanzemaljcima. Nije. Iako i vanzemaljci malo sjaje (očito Stephenie Meyer voli kad se sve sjaji), tu prestaje svaka sličnost sa serijalom koji ju je proslavio. U sebi je brutalan, ponekad zastrašujuć i nevjerojatno iskren roman o ljudskoj prirodi i fantastično prikazuje sve dobre i loše strane ljudskih bića.

Unatoč malčice sporom početku, svaka stranica iznimno je važna i bez nje priča u cjelini ne bi funkcionirala. Možda nema toliko akcije koliko biste očekivali u postapokaliptičnom svijetu s izanzemaljcima, ali je unatoč tomu nemoguće U sebi ispustiti iz ruku. Bilo je trenutaka kad sam samo htjela saznati kako će cijela situacija završiti i reći da sam gotoa s knjigom, ali se puno češće događalo da sam htjela da U sebi ima tisuće stranica i da mogu pratiti život Melanie i Lutalice zauvijek.

Da sad ne ispadne da u ovoj knjizi nema ljubavne priče, moram naglasiti da ima i da zauzima veliki dio knjige, ali nije i sama njena bit. Autorica se prvenstveno fokusira na likove i njihove međusobne odnose, a mnogo manje na radnju i akcijske elemente, što je novo, ali i osvježavajuće, u ovom žanru.

LIKOVI

Kroz knjigu upoznajemo mnogo likova, neke važne i neke manje važne, ali s mnogo njih sam se uspjela povezati i sviđali su mi se iz potpuno različitih razloga. Ipak, ono što mi se ne događa često je da se povežem s glavnim likom koji pripovijeda cijelu priču, tko je u ovom slučaju Lutalica. Njen život i sve kroz što je prošla natjeralo me da ju zavolim i želim joj sretan završetak, a svakim njenim postupkom moja ljubav prema njoj samo je rasla. Ostale likove doživljavala sam kao i ona – ako su bili dobri prema njoj, bili su mi dragi, ako nisu bili dobri prema njoj, nisu mi bili dragi. Jednostavno. Jedina iznimka tom pravilu bila je Melanie koja mi je također od samog početka bila draga, prvenstveno jer sam imala osjećaj da je ona glavna i da bih za nju trebala navijati. Kasnije, nakon što su ona i Lutalica provele neko vrijeme zajedno, počela mi se sviđati zbog onoga što je, a ne zato što sam mislila da bih trebala.

Postoji jedan lik kojeg sam kroz cijelu knjigu manje-više ignorirala, iako je poprilično važan, ali jednostavno se nisam mogla natjerati da shvatim njegovu ulogu ozbiljno. Trebalo mi je iznenađujuće dugo da shvatim kako je i on potencijalni ljubavni interes, ali odajem si priznanje jer sam to ipak shvatila prije Lutalice.

PISANJE

Priznajem, bila sam skeptična oko ove knjige prvenstveno jer je izašla iz pera iste autorice koja je izmislila svjetleće vampire. Shvaćate zašto sam se bojala za izvanzemaljce, zar ne? Ipak, nevjerojatno mi je drago da sam ipak pokušala jer je ovo neusporedivo bolje. Cijela knjiga vrlo je vješto napisana i pametno osmišljena. Možda je mogla biti kraća i ista poruka bila bi jednako dobro prenesena, ali ako što sam spomenula ranije, htjela sam da U sebi bude još duža jer je boravak u ovom svijetu bio fantastično iskustvo. No bez obzira na moje želje, drago mi je da U sebi nije dobila najavljene nastavke i da nije pretvorena u serijal jer sumnjam da bi druga knjiga mogla dostići ovu.

Teoretski, U sebi je knjiga za odrasle i tako je izreklamirana, ali tijekom čitanja imala je YA atmosferu i likove nisam mogla zamišljati kao odrasle osobe. Nije da nisu bili zreli i donosili pametne odluke, baš naprotiv, ali osjećaj tijekom čitanja bio je kao da čitam bilo koju drugu distopiju u kojoj tinejdžeri spašavaju svijet. Ne ističem to kao zamjerku, dapače, mislim da je to samo dokaz kako se knjiga lako čita i smatram da u njoj mogu uživati i odrasli, ali i oni malo mlađi.


Za kraj htjela bih samo napomenuti da ne treba suditi autora po njegovim prijašnjim djelima i treba gledati na svaku njegovu knjigu kao na zasebnu cjelinu. Ha, tko bi rekao da ću toliko obožavati nešto što je napisala Stephenie Meyer. Dobro, evo, prestajem s predrasudama. U sebi me naučila lekciju.

Advertisements