Autor: Liz Coley
Naslov: Pretty Girl-13
Izdavač: HarperCollins
Godina izdanja: 2013.
350 str., tvrdi uvez
Kupi knjigu

prettygirl-13

Savjet: Preporučam da se prije čitanja ne informirate o čemu se u knjizi radi jer je moguće da će vam to umanjiti iskustvo čitanja. Budući da ću ipak ukratko objasniti o čemu se radi (bez spoilera), preskočite prvi odlomak ako želite ući u ovu knjigu potpuno “slijepi”.

Angie ima trinaest godina i na kampiranju je s ostalim izviđačicama. Ne, Angie je u svojoj ulici, iscrpljena, ali ne zna zašto. Kad dođe kući, roditelji joj govore kako je nije bilo kod kuće tri godine i nitko ne zna što joj se dogodilo. Njen izgled i ozlijede govore da je najvjerojatnije bila oteta i preživjela nešto grozno, no Angie je još uvijek uvjerena kako je otišla na kampiranje prije nekoliko dana i da joj je još uvijek trinaest godina. Tek kad Angie i njena psihoterapeutkinja krenu otkrivati istinu, Angie shvaća da je u životu imala mnogo potresnih događaja kojih ju je njen mozak poštedio.


RADNJA

Nisam znala o čemu se točno radi u ovoj knjizi prije nego što sam počela s čitanjem i to je bio pametan potez. Sve što ću reći je da Angie boluje od jednog oblika mentalnog poremećaja, ali čak je i to možda previše informacija. Ipak, ne mogu govoriti o radnji ako to ne napomenem na početku. Nikad prije nisam čitala o Angienom poremećaju pa mi je Pretty Girl-13 bila iznimno fascinantna i zanimljiva u tom pogledu i nisam znala što mogu očekivati. Ipak, autorica je sama istaknula kako je u romanu izmiješala stvarnost i fikciju tako da nisu svi detalji potpuno realistični, ali to mi ni najmanje nije smetalo.

Osim Angienog poremećaja s kojim se bori kroz cijelu knjigu, glavna radnja zapravo se vrti oko misterije Angiene otmice i njenog pokušaja da sazna što joj se zapravo dogodilo. Kako je Angie sve više otkrivala grozote iz svoje prošlosti, počela sam uviđati da je autorica možda malo pretjerala. Nakon pročitane knjige smatram kako je Angie prošla kroz svako moguće sranje koje možete zamisliti. Ne pretjerujem. Povrh svega toga, autorica je u priču uspjela uplesti i tipičnu srednjoškolsku dramu koja mi je u knjizi, za razliku od svih ostalih problema, bila potpuno suvišna i zapravo najmanje realistična. Sve ostalo kroz što je Angie prošla zapravo se uklapalo jedno s drugim i tvorilo smislenu cjelinu, ali tipična tinejdžerska drama bila je tu samo kako bi popunila stranice knjige i bila privlačnija mlađoj publici.

Pretpostavili biste da je Pretty Girl-13, budući da pripada žanru psiholoških trilera, nepredvidljiva i napeta, ali moram priznati da sam uspjela predvidjeti gotovo svaki preokret i djelić Angiene prošlosti. Svaki put imala sam užasnu teoriju o tome što se možda dogodilo, a onda bih tijekom knjige saznala da sam bila u pravu i da je autorica STVARNO otišla tako daleko. I tako nekoliko puta. Istina, ponekad sam se nadala da nisam u pravu, uglavnom zato što sam se nadala da glavna junakinja nije doživjela još i to, ali najčešće se baš to dogodilo. Liz Coley nije se suzdržavala pri pisanju ovog romana.

LIKOVI

Kako govoriti o likovima u Pretty Girl-13 bez da otkrijem najjači adut ove knjige? Teško.

Angie je iznimno kompleksan lik i koliko god to grozno zvučalo, uživala sam čitati o njoj. Unatoč svim gnjusnim stvarima kroz koje je prošla, bio mi je gušt pratiti ju kroz knjigu i zajedno s njom polako otkrivati što joj se zapravo dogodilo. Što se Angie tiče, reći ću još samo da su mi se svidjeli svi aspekti njene osobnosti i da mi je bilo zabavno (možda loš odabir riječi) otkrivati svaku stranu njenog karaktera.

Ostali likovi zapravo su vrlo sporedni i nitko od njih nema neku veliku ulogu, već su u knjizi isključivo kao nadopuna glavnoj junakinji koja je glavni fokus kroz cijelu knjigu. Primijetila sam da su većina muških likova manje ili više grozni i odvratni (tipični zli likovi bez dobrih strana), dok su većina ženskih likova bile ljubazne i željele pomoći glavnoj junakinji (tipični dobri likovi bez loših namjera). Postoji par iznimki (Abraim!), ali uglavnom prevladava crno-bijela karakterizacija koja me iznimno nervirala jer sam mogla predvidjeti sve reakcije pojedinih likova.

PISANJE

Već sam istaknula većinu toga što mi se svidjelo ili nije svidjelo u Pretty Girl-13 pa će ovaj dio biti relativno kratak jer nemam puno za nadodati. Stil Liz Coley nije ni po čemu poseban ili drugačiji od većine drugih knjiga za mlade, ali to nije nužno loše. Ova se knjiga lako čita, a svidjelo mi se i kako je psihološka strana objašnjena na jednostavan i razumljiv način, bez kompliciranja i pretjeranog pokušaja da zvuči pametno. Čitatelj dobiva dovoljno informacija da može s lakoćom razumjeti radnju, ali nije pretrpan bespotrebnim informacijama koje bi ga samo zbunile.

Još jedna sitnica koja me se dojmila, iako nije ništa važno, je način na koji je knjiga razdijeljena. Sva tri dijela (You, We, I) imaju simbolične nazive koje shvatiš tek nakon što pročitaš pojedini dio. Također su mi se svidjeli i dijelovi pisani u drugom licu jer se takvo što ne viđa često, a u ovu knjigu se fantastično uklopilo i dodalo još jednu dozu misterije na početku knjige. Svakako bih u budućnosti htjela pročitati još nešto iz pera Liz Coley, upravo zbog sitnica koje čine Pretty Girl-13 posebnom.


Mislim da u ovom romanu mogu jednako uživati svi uzrasti, iako ga ne bih preporučila jako mladim čitateljima, isključivo zbog velikog broja slikovitih scena koje definitivno ne bi trebala čitati djeca. Ipak, ako smatrate da ste dovoljno zreli i spremni za sve vrste nasilja i ostalih potresnh scena, onda vam preporučam ovu knjigu. Uživajte! (Loš odabir riječi, znam.)

Advertisements